Bajkalsko jezero
Bajkalsko jezero nalazi se u južnom dijelu Istočnog Sibira. Tamnoplava površina jezera, poput safira, umirujuće zelenilo tajgi, brojni otočići, mnoštvo životinjskih i biljnih vrsta, led prozračan poput kristala, veličanstvene planine, prelijepe pješčane plaže i druge ljepote ovog područja čine Bajkalsko jezero neprocjenjivim darom prirode.
„Plavo sibirsko oko“ ili „rusko more“, kako se često naziva, uvrfzašteno je u Popis svjetske baštine UNESCO-a i popis Sedam čuda Rusije, a njegovu posebnost i ljepotu zadnjih desetljeća prepoznaje sve više i više turista. Godišnje ga u prosjeku posjeti više od 300 000 turista iz svih dijelova svijeta. Odmarati na plaži, kupati se u najdubljem i najčistijem jezeru na svijetu, ploviti čamcem, promatrati zadivljući krajolik, planinariti, istraživati bogatu floru i faunu – samo su neke od aktivnosti u kojima možete uživati doputujete li na Bajkalsko jezero.
Bajkalsko jezero – najvažnije informacije
Ime Bajkalskog jezera dolazi iz tatarskog jezika – bai-kal, što u prijevodu znači bogato jezero. Nakon pregleda osnovnih činjenica, posve je jasno zašto je jezero tako nazvano. Bajkalska regija, područje oko jezera, sastoji se od 5 rezervata, 3 nacionalna parka, 25 životinjskih rezrvata i više od 200 spomenika priode. Sudeći prema tim brojkama, ovaj dio ruske prirode uspješno je sačuvan od razorne ljudske ruke.
Bajkalsko jezero nije samo najdublje i najčistije jezero na svijetu. Ono je ujedno i najstarije jezero na našem planetu (25 milijuna godina) i jezero koje sadrži oko jednu petinu svjetske zalihe slatke vode i devet desetina ruske zalihe. Jezero je dugačko 636 km, široko 80 km, maksimalna dubina jezera iznosi 1637 m, a srednja 744 m.
Zanimljivo je da se dubina jezera neprestano povećava zbog udaljavanja tektonskih ploča. Iz istog razloga na dnu jezera izbijaju mlazovi vruće vode. Površina Bajkala iznosi više od 31 400 km² što je približna površine Belgije. Voda Bajkalskog jezera toliko je čista da možete vidjeti dubinu jezera i do 40 m. Zahvaljujući djelovanju živih organizama koje obitavaju u vodi, stupanj mineralizacije vrlo je nizak i voda je skoro kao destilirana.
U Bajkal se ulijeva 336 rijeka i potoka, a iz njega istječe jedino rijeka Angara. Po njemu se razasulo čak 27 otoka od kojih je najpoznatiji i za turiste najprivlačniji otok Oljhon. Zbog niza neobičnih biljnih i životinjskih stvorenja koja prebivaju na Bajkalu, mnogi ga nazivaju ruski Galapagosom.
Osim što je poznata po svojoj kristalnoj čistoći, voda Bajkalskog jezera neobično je bogata kisikom. U nekim drugim jezerima voda na određenoj dubini ne sadrži kisik, pa većina organizama mora živjeti bliže površini. No u Bajkalskom jezeru postoje okomite i vodoravne struje zbog kojih se voda miješa i tako omogućavaju da kisik stiže do samog dna jezera. Zahvaljujući tome cijelo jezero vrvi životom. U jezeru ima preko 2 000 vrsta živih organizama. U endemske vrste ubraja se čak 848 životnijskih vrsta te 133 biljne vrste.
Prosječna temperatura jezera ljeti iznosi 12 °C, a temperatura vode u zaljevima je do 22 °C.
Izvori: www.svjetskiputnik.hr, www.baikalvisa.ru, strana.ru, wol.jw.org, waytorussia.net, www.worlds.ru, sibtur.com, 10russia.ru
Zašto putovati na Bajkalsko jezero
Postoji puno razloga zašto bi trebali posjetiti rusko more. Prvi je svakako jedinstvena očuvana priroda. Najčišća jezerska voda na svijetu koju možete piti izravno iz jezera, nadrealni prizori krajolika, biljne i životinjske vrste koje nigdje drugdje nećete vidjeti…
Razne aktivnoosti, kao što su biciklizam, planinarenje, plovidba jezerom, ronjenje, skijanje, vožnja saonicama po zaleđenom jezeru i brojne drugi načini uživanja u odmoru, u okruženju neobične i magične ruske prirode, djelovat će još privlačnije i uzbudljivije.
Putovanje na Bajkalsko jezero upoznat će vas i s dvjema kulturama – azijskom i europskom. Jezero pripada dvjema upravnim jedinicama – azijskoj Burjatskoj ovlasti i ruskoj Irkutskoj oblasti. Azijski narod prevladavao je na ovom području u davna vremena, a Bajkalsko jezero smatrao je svetim mjestom. Do danas su se očuvali tragovi duhovnih obreda kojima su njegovi pripadnici odavali počast najvećem slatkovodnom jezeru. Rusi su pak na bajkalsko područje stigli tek u 17. st. Sa sobom su donijeli svoje običaje, religiju i osobito poštovanje prema prirodi. Danas se u kulturi ovog područja prožimaju azijska budistička i ruska pravoslavna kultura.
Bajkalski specijaliteti još su jedna od privlačnosti Bajkala. Vrlo lako možete naći i probati svježu ribu iz jezera. Osim svježe ribe vrijedi probati i sušenu ribu ili usoljenu koja je vrlo ukusna te posebnu riblju juhu s povrćem koju Rusi nazivaju uha. Juha je najukusnija ako se priprema s vodom iz jezera.
Među najpoznatijim bajkalskim destinacijama su mjestašce Listvjanka i otok Oljhon o kojima više informacija možete pročitati u nastavku.
Kada putovati na Bajkalsko jezero
Svima je poznata okrutna sibirska zima. No nje se ne trebate toliko bojati putujete li na Bajkalsko jezero. Bajkal skuplja veliku količinu topline tijekom ljeta što zimske temperature čini blažima. Naravno, kupati se ne možete. Jezero se zaledi i ostaje takvim sve do početka lipnja. Najniže prosječna temperatura je u siječnju – oko -21 stupanj, a najviša u srpnju – oko 18 stupnjeva. Većina turista dolazi ljeti. S druge strane, postoje i oni turisti koji žele iskusiti sibirsku zimu i uživati u pogledu na zaleđeno Bajkalsko jezero.
U ljetno vrijeme, od sredine lipnja do sredine kolovoza, vrlo je malo padalina i temperature su ugodne. Tada su najpopularnije destinacije na Bajkalu prepune turista. Na plažama sve vrvi pa ćete, odlučite li se putovati u to doba, morati automobilom otići do neke udaljenije i osamljenije plaže u potrazi za mirom. Jedna od posebnosti u kojoj ćete moći uživati u ovo vrijeme jest i zelenkasta boja jezera. Naime, u rano proljeće i ljeto cvjetaju alge koje jezeru daju zelenkastu boju.
Od kraja kolovoza do sredine studenog vrijeme je kišovito, no i dalje je uglavnom ugodno toplo. Ako ste spremni na svakakva vremenska iznenađenja i ne smetaju vam silni vjetrovi koji stvaraju valove ponekad visoke i do 6 m, putovanje ujesen pružit će vam priliku da vidite nezaboravne prizore tajgi prošaranih jesenskim bojama te da uživate u opustjelim plažama bez buke koju stvaraju brojni turisti.
Od sredine studenog do sredine travnja jezero je zamrznuto. U to je vrijeme obično vrlo hladno i snijeg prekriva cijelo područje. Krajem siječnja led je deblji od jednog metra, no izgleda vrlo tanak i toliko je proziran da se mogu vidjeti stijene na dnu jezera. Želite li uživati u zimskim radostima, kao što su sanjkanje i skijanje, najbolje je poći na putovanje u ožujku jer je tada ipak zima blaža.
Od sredine travnja do sredine lipnja vrijeme je posve nepredvidivo te se malo tko odlučuje za putovanje na Bajkalsko jezero u to doba. Led tada počinje pucati što stvara posebnu melodiju. Prirodoslovac Gerald Durrell napisao je da led „zvecka poput malenih činela i prede poput mačkica u košari“. Krajem svibnja vrijeme se pomalo smiruje te se neki odvaže poći i tada. Ipak, krenete li tada na istraživanje Bajkalskog jezera, budite spremni na to da ćete stotinama kilometara biti sami na svom pustolovnom putovanju.
Želite li putovati na Bajkalsko jezero ili posjetiti druge zanimljive destinacije u Rusiji, pogledajte izbor putovanja na našim stranicama ili kontaktirajte turističku agenciju Atlantis Travel koja nudi usluge izdavanja viza za Rusiju i potpune organizacije putovanja u Rusiju.
Izvori: www.svjetskiputnik.hr, www.baikalvisa.ru, strana.ru, wol.jw.org, waytorussia.net, www.worlds.ru, sibtur.com, 10russia.ru
Otok Oljhon je zemljopisno, povijesno srce i sveto središte jezera koje godišnje posjeti oko 50 000 turista. Obavijen legendama i povijesnim predajama iznikao je na jednakoj udaljenosti od sjevernog i južnog dijela jezera.
Dug je oko 70 km, a širok oko 15 km. Površina otoka iznosi oko 730 km², a ukupno je na njemu naseljeno oko 1500 stanovnika. Više od 55% prostora zauzimaju stepe, a ostatak crnogorične šume. Ono što oduševljava turiste su predivne pješčane plaže, živopisni zaljevi i velik broj vedrih sunčanih dana. Na otoku je godišnje u prosjeku samo 48 oblačnih dana.
Otok Oljhon savršen je za odmor i bijeg od civilizacije. Zaboravite na mobitele i telefone jer ćete na Oljhonu teško naći telefonsku liniju ili signal, a na postojanju struju možete zahvaliti samo agregatima. Naravno, sadržaja za turiste ne nedostaje. Tu su trgovine, od kojih neke rade i 24 h, ponude smještaja, raznih aktivnosti i svega što vam je potrebno za ugodan odmor.
Kako doputovati na Oljhon
Na Oljhon možete doputovati ili zrakom ili brodom. Najčešće turisti dolaze automobilom ili lokalnim autobusom iz Irkutska do luke. Vožnja iz Irkutska traje oko 6 sati. Putovanje se dalje nastavlja trajektom ili brodicom. Zanimljivo je da je u sovjetsko vrijeme svakog dana letio manji zrakoplov iz Irkutska do glavnog sela na Oljhonu. Nažalost, takvo nešto danas nije na raspolaganju turistima.
Odlučite li se za putovanje na Oljhon u sezoni, pobrinite se za autobusne i trajektne karte ranije jer su velike gužve i budete li čekali zadnji trenutak, možete ostati daleko od otoka. Karte je moguće rezervirati i preko turističke agencije.
Do otoka je moguće je doputovati i taksijem za 6 do 8 osoba, tzv. maršrutkom. Vožnja iz Irkustka u tom će vas slučaju koštati oko 250 američkih dolara što je u odnosu na autobusne karte (čija je cijena 15 do 20 dolara) puno skuplje, no prednost je što možete stati gdje i kada želite.
Otok Oljhon – znamenitosti i zanimljivosti
Kad se napokon udobno smjestite i odmorite od putovanja, vrijeme je za obilazak oljhonskih znamenitosti i uživanje u predivnom krajoliku. Ako volite aktivan odmor, unajmite kajak, bicikl ili motor. Cijene su prihvatljive, a možete unajmiti i vodiča koji će vam pomoći da se snađete i da ne propustite ono najbitnije.
Glavno selo na Oljhonu je Hužir. Udaljeno je oko 20 km od luke. Tu se nalazi i internet-kafić za sve one koji ne žele biti pretjerano odvojeni od civilizacije. Osim toga, tu su i trgovine, tržnica, suvenirnice, najam bicikla, te muzej N. M. Revjakina koji čuva tragove daleke povijesti i prijašnjeg života na otoku.
Na većini razglednica s Bajkala vidjet ćete i Šamansku stijenu. Stijena, visoka 42 m, sveto je mjesto. Tu se oblikovala i mistična Šamanska pećina duga oko 12 m u koju je najbolje ući sa zapadne strane.
Peščano, nekadašnje selo udaljeno 20 km od Hužira, a danas napušteno mjesto, vrijedi posjetiti zbog neobična krajolika, pješčanih dina i zaštićenih biljaka koje je moguće vidjeti samo na ovom području, ali i zbog zanimljive povijesti. Kao spomenik žrtvama represivnog sustava 20. st. u Peščanom je podignut poznati drveni križ.
Stijena Tri brata jedna je od obaveznih postaja na izletu po otoku Oljhonu. Prema legendi otac je svoja tri sina pretvorio u orlove. Oni su uživali biti slobodni kao ptice i letjeti kuda žele. Otac im je pri tome postavio samo jedan uvjet, a to je da ne smiju nikada jesti mrtvo mesto. No jednom su prilikom pokleknuli pred osjećajem gladi i pojeli nekakvu uginulu životinju. Otac je za to saznao te ih je zbog toga pretvorio u kamenje koje vječno gleda u tamnoplavu površinu Bajkalskog jezera.
Stijena Hoboj je najsjevernija točka Oljhona. To se mjesto smatralo svetim zbog čega su se tu provodili razni duhovni obredi. Sa stijena se pruža pogled na jezero, crvene stijene u daljini, a ako imate sreće, opazit ćete i bajkalske tuljane – nerpe. Hoboj je prožet mistikom i u posjetitelja izaziva divljenje i strahopoštovanje. Gledate li Hoboj s površine jezera, možete uočiti još jednu zanimljivu pojavu – stijenu koja s bočne strane podsjeća na ženski profil. Zbog toga joj je dano ime „Djeva“. Prema predaji, to je zapravo okamenjena supruga jednog od burjatskih šamana.
Želite li putovati na Bajkalsko jezero i posjetiti otok Oljhon ili druge zanimljive destinacije u Rusiji, pogledajte izbor putovanja na našim stranicama ili kontaktirajte turističku agenciju Atlantis Travel koja nudi usluge izdavanja viza za Rusiju i potpune organizacije putovanja u Rusiju.
Listvjanka je najpopularnije turističko mjesto na Bajkalskom jezeru. Nalazi se na desnoj strani rijeke Angare, a izvor rijeke nalazi se samo oko sat vremena šetnje od centra Listvjanke. Mjesto je dobilo ime prema stablu ariša koji se na ruskom naziva listvennica i koje raste u velikom broju na ovom prostoru. Listvjanka nije ni grad ni selo, nego, kako to Rusi nazivaju, naselje gradskog tipa, koje ima nešto manje od 2000 stanovnika. Kako je to najpoznatije bajkalsko odredište, turističkih ponuda ne nedostaje. Iz istoga razloga, Listvjanka je mjesto čiju prirodu ne bismo mogli nazvati nedirnutom. Velik broj turista ostavlja tragove i gradić se na prvi pogled ne uklapa u bajkovit i od ljudske ruke očuvan krajolik Bajkala. No to je je samo jedan mali dio toga mjesta. Odšetate li samo kilometar ili dva dalje od centra Listvjanke, uživat ćete u pogledu na čistu prirodu. Planinski vrhovi, šumoviti predjeli i tamnomodro Bajkalsko jezero ukazat će vam se ubrzo sa svim svojim čarima.
Krajem 18. stoljeća najvažnije poduzeće u naselju Listvjanka bilo je brodogradilište. U njemu su sklopljeni ledolomci „Bajkal“ i „Angara“, proizvedeni u Engleskoj. Naselje je brzo raslo i uskoro je za Listvjanku, kroz koju je vodio glavni put trgovine Rusije s Istokom, nastupilo zlatno doba. Tako je ovo selo postalo najvažnija bajkalska luka, a istovremeno i važan administrativni centar na karti Ruskog carstva.
Kako doputovati do Listvjanke?
Najjednostavniji način da stignete u Listvjanku je autobusom ili automobilom iz Irkutska koji je udaljen oko 65 km. Naravno, tu su i ruski mini-autobusi ili maršrutke koje također nude prijevoz za nešto veću cijenu od običnog autobusa.
Cijena autobusne karte u jednom smjeru iznosi oko 3 dolara, a autobus iz Irkutska polazi svaki dan.
Moguće je organizirati prijevoz i preko turističke agencije ili uzeti taxi ako želite pojednostaviti svoje putovanje.
Ako se odlučite putovati brodom iz Irkutska, preporučljivo je rezervirati kartu unaprijed jer Listvjanku posjećuje velik broj turista i nerijetko su sva mjesta rasprodana unaprijed. Rezervirati možete preko turističke agencije ili osobno.
Znamenitosti i zanimljivosti Listvjanke
Listvjanka je danas živahno turističko mjesto. Nekoć je to bilo zabačeno mjesto koje su posjećivali samo odvažni kozaci, ali krajem 18. st. u Listvjanki se počinju graditi brodovi i razvija se trgovački put između Rusije i Istoka te se mjesto ubrzano razvija.
Iako trenutačno broji manje od 2000 stanovnika, Listvjanka nije zabačeno mjesto u kojem ćete se osjećati odsječenim od civilizacije. Trgovine, vidikovac s kojeg možete uživati u pogledu na Bajkalsko jezero, šarmantne sjenice, tržnica, prodavači ribe i šarenih suvenira, plaža, ruske saune, hoteli, kafići i drugi sadržaji Listvjanku čine privlačnim odredištem.
Turistima se tijekom cijele godine nude različiti dnevni izleti, najam bicikla, jahanje, rafting, a zimi se u Listvjanki otvara i skijaški centar „Eastland“. Posjetite li Listvjanku tijekom veljače, osim u skijaškom centru „Eastland“, moći ćete uživati u parku zimskih čarolija te vidjeti predivne skulpture od leda među kojima se tada bira najljepša. Po zimi se na zaleđenom jezeru organiziraju vožnje saonicama i psećim zapregama.
Želite li uživati u pogledu na Bajkalsko jezero i izvor rijeke Angare, možete se pješice ili žičarom popeti do vidikovca na visino od oko 720 m. Vidikovac se nalazi na planiskom vrhu Kamen Čerskoga. Vrh je dobio ime u čast Ivana Dementjeviča Čerskog, poznatog geografa koji se bavio proučavanjem Sibira.
Na središnjem trgu Listvjanke nezaobilazna je živopisna tržnica. Domaći stanovnici tu prodaju zanimljive suvenire i ribu pripremljenu na različite načine. Na tržnici također možete probati i druge lokalne specijalitete.
Jedna od zanimljivosti koju možete vidjeti u Listvjanki je i Retropark – privatni muzej na otvorenom gdje su izložene različite neobične skulpture od metala, najčešće životinje, ali tu su i patuljci, ribari, topnici i brojni drugi zanimljivi prikazi te nevelika kolekcija starih automobila te starinska glačala, tiskarske i šivaće mašine te drugi kućanski aparati koji su se nekoć koristili.
U Listvjanki se nalazi i poznati Muzej Bajkala – jedini muzej posvećen Bajkalskom jezeru. Posjetite li muzej saznat ćete sve podatke o jezeru, o flori i fauni bajkalskog područja, a moći ćete vidjeti i akvarij sa slatkovodnim tuljanima i različitim vrstama riba koje nastanjuju jezero. Muzej nudi priliku i za nezaboravno virtualno interaktivno putovanje po dnu jezera. Cijena ulaznica za muzej je oko 3 dolara.
Šaman-kamen nalazi se nadaleko od Listvjanke, pokraj izvora rijeke Angare. Stijena je spomenik prirode Pribajkalsog nacionalnog parka i predstavlja, kao i Šamanska stijena na otoku Oljhonu, sveto šamansko mjesto gdje su se vršili razni duhovni obredi i uz koje su vezane zanimljive legende.
A također nedaleko od Listvjanke (oko 15 km) nalazi se Irkutski arhitektonsko-etnografski muzej „Taljci“. Jedan je od najvećih ruskih „muzeja na otvorenom“. U muzeju je izloženo više od 40 spomenika arhitekture i više od 800 drugih eksponata koji svjedoče o životu u sibirskim selima od 17. do 20. st.
Želite li putovati na Bajkalsko jezero i posjetiti Listvjanku ili druge zanimljive destinacije u Rusiji, pogledajte izbor putovanja na našim stranicama ili kontaktirajte turističku agenciju Atlantis Travel koja nudi usluge izdavanja viza za Rusiju i potpune organizacije putovanja u Rusiju.
