Može li Europa bez ruskog plina

Europa će teško smanjiti svoju ovisnost o plinu iz Rusije. Nekoliko je razloga koji priječe Europu da se te ovisnosti oslobodi: smanjenje proizvodnje plina u europskim vodama, tržište ukapljenog plina gdje su dominantni kupci s područka Azije, previranja u sjevernoj Africi  te i dalje nedostupan američki ili kaspijski plin, previranja u sjevernoj Africi, piše France Presse.

Zahvaljujući nekim djelovanju Europske unije, udio ruskog plina u uvozu 28 država članica smanjio se s 45,1 posto 2003. na 31,9 posto 2012., po podacima Eurostata.

“Europa se oslobodila stanovite ovisnosti o ruskom plinu, no Gazprom će ostati ključan igrač u Europi”, rekla je Pascale Jean, stručnjakinja za plin konzultantske tvrtke PriceWaterhouseCoopers.

Gazprom upravo to neprestano ističe: njegov udio u europskom uvozu prošle se godine povećao, a u zadnjih je deset godina općenito stabilan bez obzira kakva je politička situacija.

Tim Boersna, stručnjak za energetiku američkog instituta Brookings, uvjeren je kako će se udio ruskog plina u Europi idućih godina vjerojatno ponovno povećati. Navodi kako smanjenju proizvodnje plina u britanskom Sjevernom moru i očekivanom smanjenju u nizozemskim vodama, treba dodati i smanjenje proizvodnje u velikim opskrbljivačima kao što je Alžir. “Tržište će sve više diktirati da će ruski plin biti taj koji će popunjavati taj manjak”, ističe.

Procvata plina iz škriljevca u Sjedinjenim Državama i nuklearna katastrofa u Fukushimi dva su glavna razloga zbog koji se europsko plinsko tržište danas nalazi na prekretnici.

Nakon zaustavljanja svih japanskih nuklearnih reaktora, potražnja za plinom od strane azijskih zemalja uvelike se povećala, kao i cijene plina na azijskom tržištu. Proizvođači, u prvom redu katarski, okrenuli su se unosnijim tržištima Kine, Južne Koreje i Japana.

“Bez bitnog povećanja izvoza plina iz sjeverne Afrike i zbog kašnjenja dodatnog izvoza iz Azerbajdžana, europska opskrba svodit će se na takmičenje između Rusije i proizvođača LNG-a”, ocjenjuje Međunarodna agencija za energiju u svojem nedavnom izvješću o plinu u svijetu do 2018.

Novi kaspijski izvori još se nisu materijalizirali iako su davno očekivani. Projekt Južnog plinskog koridora koji zaobilazi Rusiju napreduje, no ti će se plinovodi morati nositi s konkurencijom Južnog toka, koji podržava Gazprom i koji bi trebao proraditi 2015. godine.

Norveška bi do 2020. mogla malo povećati ili barem konsolidirati proizvodnju plina te profitirati od odnosa Europe prema Moskvi. Ta je zemlja 2012. nakratko bila prvi opskrbljivač EU-a i mogla bi osvojiti još koji dio tržišta, smatraju analitičari.

Europa ima velika očekivanja i od istočnog Sredozemlja gdje su nedavno otkrivena nalazišta plina (Cipar, Izrael). Ipak, Europa se sve više nada višku plina iz škriljevca u Sjedinjenim Državama.

Amerikanci imaju nekoliko projekata za gradnju postrojenja za izvoz LNG-a, no za sada se gradi samo jedno. Procedure odobrenja za još četiri uvelike su napredovale.  

Will Pearson, analitičar Eurasije, izjavio je: “Američki LNG trebao bi postati glavni izvor opskrbe u svijetu u kriznim situacijama što će biti izuzetno važno za europske kupce”. Istaknuo je da se prve američke isporuke plina, i to postupne, ipak ne mogu očekivati prije 2016. godine.

Europa se, čekajući američki plin, zadovoljava ugljenom koji Sjedinjenim Državama više nije toliko potreban i koji se zadnje dvije godine pokazao kao važna zamjena za plin.

Izvor: Business.hr

–

Zanima li vas putovanje u Rusiju, vize za Rusiju,  smještaj u Rusiji, organizacija raznih seminara i poslovnih sajmova u Rusiji, možete se obratiti agenciji Atlantis Travel – stručnjacima za Rusiju uz koje ćete se u Rusiji osjećati kao kod kuće.