Međunarodni draguljarski ekonomski forum

Rusija se ozbiljno planira ponovo pretvoriti u jedan od glavnih svjetskih draguljarskih centara, kao u doba slavnog Karla Fabergea. To je, između ostalog, bila tema Međunarodnog draguljarskog ekonomskog foruma koji je počeo u Moskvi u petak, 13. rujna, 2013. Ovaj skup, posvećen velikim draguljarima koji su radili za rusku carsku obitelj, organizira Ceh draguljara Rusije uz podršku Privredne komore RF.

Stručnjaci smatraju da je Međunarodni draguljarski ekonomski forum dobra prilika draguljarima da skrenu pažnju javnosti na sebe i riješe niz važnih pitanja. Na Forumu sudjeluju brojne strane delegacije, a među sudionicima su i predstavnici Svjetske draguljarske konfederacije (CIBJO), predsjednici nacionalnih asocijacija draguljara, predstavnici brojnih regionalnih udruženja i ruskih draguljarskih tvrtki, investicijske tvrtke, aukcijske kuće, galerije i tvrtke koje organiziraju izložbe i sajmove, kao i vodeći povjesničari umjetnosti.

U okviru foruma 14. rujna je održan nacionalni dobrotvorni draguljarski bal,  otvorena izložba „Tradicionalna i moderna draguljarska umjetnost Rusije”, te  predstavljene i medalje za Zimske olimpijske igre koje će se održati 2014. u Sočiju.

Inače, najbolji draguljarski radovi ruskih majstora svake godine se izlažu na prestižnim svjetskim izložbama i sajmovima zlatarstva i urarstva u Vicenzi, Baselu, Berlinu i Hong Kongu.

Galina Ananjina, generalna direktorica Nacionalnog centra za kolekcioniranje umjetničkih predmeta, kaže da je izrada nakita postala sastavni dio velike ruske kulture nakon ogromnog uspjeha majstora iz Rusije na prvoj Svjetskoj draguljarskoj izložbi u Londonu 1851. godine.

Tijekom posljednjih 20 godina draguljarska industrija u Rusiji ponovno je procvala. Draguljari su obnovili već gotovo zaboravljene tehnike i nadmašili svoje prethodnike. Dobar primjer remek-djela suvremenih ruskih draguljara su crkveni predmeti vrhunske izrade izrađeni za crkvu Krista Spasitelja u Moskvi.

Umjetnica Elena Opaleva je 1996. za svoju ogrlicu „Sfinga iz Gize” dobila međunarodnu dijamantnu nagradu tvrtke „De Beers”, koja predstavlja svojevrsni draguljarski „Oscar”. Ove godine ruski umjetnik i draguljar Ilgiz Fazulzjanov drugi je put za redom osvojio grand prix i titulu „Pobjednik među pobjednicima” na svjetskom draguljarskom natječaju „International Jewellery Design Excellence Award” u Hong Kongu.

Ananjina napominje da građani Rusije rijetko mogu vidjeti suvremene draguljarske radove svojih sunarodnjaka. Zato mnogi imaju pogrešnu predodžbu o dostignućima ruskog zlatarstva danas pa misle da ruski draguljari izrađuju „samo standardno prstenje i ogrlice”. Prema njezinoj procjeni, u ukupnoj proizvodnji ruskih kompanija ekskluzivni draguljarski proizvodi zastupljeni su s 20%, dok ostalih 80 % čini nakit namijenjen potrošačima srednje klase.

Danas su glavni centri draguljarske umjetnosti u Rusiji Moskva, Sankt-Peterburg, Kostroma i Jaroslavlj. Na izložbama u inozemstvu nagradama su ovjenčani i jakutski dijamanti i nakit s ruskim nacionalnim motivima, kao i radovi uralskih draguljara. U Jakutiji zlatarstvo ima višestoljetnu tradiciju. U postsovjetskom razdoblju ovaj umjetnički obrt doživljava preporod zahvaljujući privatnim investicijama. U posljednje vrijeme i država počinje pružati značajniju financijsku potporu poduzećima koja se bave obradom dragog kamenja, jer su skupi i energenti i radna snaga, a podzemna eksploatacija dijamanata, na koju prelazi glavni proizvođač briljanata u Rusiji ALROSA zahtijeva veće troškove. Poskupile su i sirovine za izradu draguljarskih proizvoda: dijamanti, zlato i srebro, dok brušenje dragulja trenutno stagnira. U ovoj oblasti postoji još jedan problem: strogi zakoni naslijeđeni iz sovjetskog vremena. Predsjednik tzv. dijamantnog savjeta pri kabinetu predsjednika Republike Saha (Jakutija) Vasilij Vlasov rekao je za Ruski vjesnik da cijena plemenitih metala i dragog kamenja od 2003. više nije tako visoka kao što je bila u SSSR-u. Iako je to sada roba kao i sva ostala, zakonska regulativa se vrlo malo izmijenila. „Pri pokretanju draguljarske proizvodnje nužno je posjedovati adekvatno opremljene prostorije koje moraju imati betonske sefove, metalne rešetke na prozorima i sigurnosna vrata. Za transport draguljarskih proizvoda nužno je posebno osiguranje…” A sve ovo utječe na cijenu, objašnjava Vlasov. Dodaje da osim toga, u kaznenom zakoniku još uvijek postoje ograničenja koja se odnose na poslove s plemenitim metalima i dragim kamenjem.

Osim svih spomenutih problema, draguljari su opterećeni i visokim porezima. „Zasad se u inozemstvo – u Ramat Gan (Izrael), Antwerpen (Belgija), Shanghai (Kina) – uglavnom prodaju samo dijamanti

Drago kamenje poput smaragda, safira ili aleksandrita uvozi se iz inozemstva i podliježe carinjenju i oporezivanju, a ti troškovi iznose 33% njihove ukupne cijene. Proizvodnja briljanata u Rusiji je vrlo skupa i zbog osobitosti njihove eksploatacije i zbog skupe radne snage. Iako proizvodnja sitnih briljanata nije isplativa, oni su najtraženiji na tržištu, žali se Vasilij Vlasov. „Kina i Indija kupuju sitne briljante za većinu svojih draguljarskih proizvoda, a na osnovnu cijenu dodaju još 33%. Ima problema i prilikom prodaje na domaćem tržištu. Na primjer, tvrtka ALROSA svojim inozemnim partnerima dijamante prodaje bez poreza, dok na domaćem tržištu u cijenu uračunava i PDV”, kaže Vlasov. Iako  u posljednjih deset godina domaći draguljari pokušavaju to promijeniti ali ne nailaze uvijek na potporu vlade RF.

« Vrati se na prethodnu stranicu