Polarna umjetnost na kostima

Na Čukotki, na krajnjem ruskom sjeveroistoku, cvijeta bogata umjetnost rezbarenja kostiju s elementima kakve ne poznaje nijedna druga arktička regija – složenim prikazima scena i likova čiji se izgled mijenja ovisno o kutu promatranja. Ova tisućljetna tradicija odražava bogat duhovni život i svjetonazor stanovnika ove polarne regije. Arktički narodi na krajnjem ruskom sjeveroistoku već nekoliko tisuća godina izražavaju svoje umjetničke doživljaje i bogat duhovni život umjetničkim rezbarenjem kostiju. Kad uzmete figuru životinje od kosti u ruke, pod različitim kutom možete ugledati i životinju, i čovjeka, i neko od božanstava. Ta raznolikost odražava i vjeru arktičkih lovaca na tuljane u sposobnost ljudi i zvijeri da se pretvaraju jedni u druge.

Kosti životinja u svakodnevnom životu koriste se već tisućama godina. Od kostiju morža, kita i sjevernog jelena preci Čukča i Eskima izrađivali su igle, posuđe i vrhove harpuna. Otprilike u prvom tisućljeću prije nove ere ljudi su na svim tim predmetima počeli slikati motive i ornamente povezane s njihovim vjerovanjima i idejama o zlim i dobrim duhovima. Tako su se pojavila prva djela umjetničkog rezbarenja na kosti. Osim svakodnevnih predmeta od kostiju s naslikanim motivima s vremenom su se pojavile i figure različitih životinja koje su služile kao talismani. Tako je, na primjer, patkica napravljena od kljove morža imala dvojaku funkciju – služila je kao dječja igračka ali i talisman koji sadrži u sebi sile dobra. Arheolozi su na Čukotki pronašli predmete od kostiju koji predstavljaju prava remek-djela prvobitne umjetnosti.Od kraja 19. stoljeća na Čukotki se pojavljuju i takvi unikati likovne umjetnosti, kakve ne poznaje nijedna druga arktički regija. Riječ je o cijelim kljovama morža koje su u potpunosti prekrivene izrezbarenim scenama iz života uzgajivača sjevernih jelena i lovaca na kitove i tuljane.

Današnji majstori Čukotke, kao i prije dvije tisuće godina, za materijal koriste jelenske rogove i kljove morža. Njihove slike i dalje prikazuju svakodnevni život i mitologiju Čukča i Eskima. Zanimljivo je da se do današnjeg dana sačuvala „mnogolikost“ rukotvorina. Kad uzmete figuru životinje od kosti, pod različitim kutom možete vidjeti i životinju, i čovjeka, i neko od božanstava. Taj princip prikaza odražava drevno vjerovanje arktičkih naroda u dubinsku povezanost prirode, čovjeka i različitih duhova, ali i vjera arktičkih lovaca na tuljane u sposobnost ljudi i zvijeri da se pretvaraju jedni u druge. Posebno mjesto u umjetnosti rezbarenja kostiju na Čukotki zauzima lik Pelikena, čovječuljka s velikim osmijehom i velikim okruglim trbuhom. Nitko ne zna točno kad se pojavio taj lik i odakle potječe. U današnjim vjerovanjima stanovnika Peliken je bog radosti koji u dom donosi sreću.

         Danas na Čukotki radi nekoliko ateljea za rezbarenje kostiju. Najstariji među njima je Uelenskikostorezbarski atelje. Njegova slava proširila se i izvan granica Rusije. Uelen je najsjeveroistočnije naseljeno mjesto u Rusiji i Euroaziji. Proizvodi Uelenskogkostorezbarskog ateljea prvi put su pokazani široj javnosti 1937., na izložbi u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi. Ta izložba izazvala je pravu senzaciju i tada je svijet saznao za jedinstvenu umjetnost Čukča i Eskima. Danas se djela drevnih i suvremenih majstora rezbarenja kostiju mogu vidjeti u raznim muzejima svijeta, od Moskve i Sankt-Peterburga do Pariza i New Yorka.

Ako želite, i vi možete nabaviti rukotvorine čukotskih majstora-kostorezbara, samo se obratite agenciji Atlantis travel.

« Vrati se na prethodnu stranicu